(„Prema predviđanjima svjetskih astronoma Zemlju će udariti meteor veličine Kipa slobode. Ukupna težina kipa iznosi 225 tona. Opseg kipa je do 10,6 metara, usta su široka 91 centimetar, a kažiprst je dug 2,4 metra. Naime, predviđeni smak svijeta bi se trebao dogoditi u desetom mjesecu 2017. godine.“)

Prošlost i sadašnjost rastvorile su se nad štandovima; u prošlosti sam vidio sadašnjost, a u sadašnjosti prošlost. Mladi luk, peršin, zelena salata, rotkvice; ribarnica sa strane, srećom i crkva sv. Marije još malo više sa strane. Prostor i vrijeme su se posvadili pa je prostor spavao na kauču u dnevnoj sobi a vrijeme plakalo, samo u krevetu, do jutra. Stubama se, prema onom dijelu sa cvijećem, koja je to ulica, zakotrljaše sinovi paradajzi i kćeri rajčice.

Zvijezde su počele padati s neba pa sam se sklonio u podzemni dio Dolca, izgrađen na grobovima starih Zagrepčana, gdje su danas mesnice, obiteljska gospodarstva. Kosturi izviriše iz svojih skrivenih grobišta i navukoše na sebe meso iz dnevne ponude, od odojka i svinjetine do junetine i piletine.

Na nebu iznad Novog Zagreba tada ugledah strašno stvorenje opsega 10,6 metara, s ustima širokim 91 centimetar, a kažiprstom dugim 2,4 metra. Tijela ovijena haljetkom, svim je prstima osim ispruženog kažiprsta stezalo svoju zublju. Kitilo se imenom Slobode, ali znao sam da je to paklenska obmana. S podsmješljivom grimasom na licu, nevjerojatnom je brzinom padalo prema glavnome trgu.

E sad, na Trgu je stajao Onaj tko je svojedobno nestao; bačen u mračnu grobnicu na... zna se koliko vremena, da bi onda i odatle nestao. Vinuo se u nebo i njegova se sablja ukrstila s plamtećom bakljom kipa Slobode. Ishod?

Kao u Beču i Budimpešti '48.

Matija Štahan