spirala života_nikola grabovac

Spirala života. Šuplji obraz pod zrakama planeta.
Iza nas ostat će sjene u ljušturama gradova.
Gradovi. Postoje, kažu, gradovi
u kojima helikopteri slijeću na nebodere.
A postoji i ovaj naš grad. Vjerojatno se negdje nalazi
grad u kojem pjesnike ne pitaju pišu li i prozu
a prozaike zašto su tvrdoglavi. Stari gradovi.
Bilo kako bilo, svaka razglednica
s motivima povijesne jezgre starih gradova drugačija je,
na svoj način, ali sva su im predgrađa ista. Blokovi cementa,
nepregledne betonjare ravnih krovova
s pukotinama popunjenima ljudima deru nebo, beskrajnu spiralu.
Spirala života, crni vulkan.
Vidim ga jasno, nadvija se nad vremenom zla.
Jednom tamo, ono pogrešno prolazi mijenu u pogrešnije.
U Trumpovoj Americi Nader i Simin se ne rastaju.
Naprosto nisu tamo, otjerali ih oni s jednakim tetovažama.
Preobrazba razuma, vrijeme i mi.
Vrijeme je balerina, nisi ju znao ostvariti u značajnom zagrljaju.
Vrijeme je prostor, dvorana u kojoj svatko pleše kako ga zakotrljaju.
Vrijeme je rat po Orwellu, nema tu pobjede, tek neprestani kontinuitet.
Zmija zmiji grize rep. Korijenje povijesti raskomadat će joj utrobu
ali što znam ja o svemu tome? Sve što znam i sve što mogu znati
jest da krstili su me škrobnom vodom a potom odložili na površinu mora.
Mislili su da ću još uvijek biti tamo kad se vrate.

Marko Pavlovski: autorski odgovor na rad Spirala života Nikole Grabovca