Marko Pavlovski

Spirala života

Spirala života. Šuplji obraz pod zrakama planeta. Iza nas ostat će sjene u ljušturama gradova. Gradovi. Postoje, kažu, gradovi u kojima helikopteri slijeću na nebodere. A postoji i ovaj naš grad. Vjerojatno se negdje nalazi grad u kojem pjesnike ne pitaju pišu li i prozu a prozaike zašto su tvrdoglavi. »

Životopis

Navuci glavu nerasta i napiši životopis da lakše prežvačeš svoj neuspjeh. Nije vrijeme za kreativnost, igru riječi o kućama, gradovima i haustorima. Pred tobom je cesta, preko lica zastor, sibilarizacija ljudi i bogova. Više ne možeš sjesti u požar poslijepodneva, izvaliti se u krilo dokolice, reći boli me kurac ja »

Prvi dan faksa

Prvi dan faksa je pjesnikinja koja se plaši preći preko crvenog. Kamo ideš? Idem. U ono! Faks. Dan, jedan jedini. Prvi. Prvo sunce. Može li se oljuštiti sunce kao badem? Crveno svjetlo. Prekrasan izraz. Zorom okupat će nas crvenilo i zaustaviti vrijeme. Zelene se naši pokreti nakon narančastog međuprostora. Mahovina »

Još uvijek je gubim

Još uvijek je gubim, još uvijek nisam je izgubio. Ponekad mi se vrati, rjeđe ostane, ujutro obeća neku nevinu laž poput zauvijek, u očima joj sva sol Asalskog jezera, pa ode, rasplinuvši se u uspomene i tišinu. Ostajem u Zagrebu, gdje bih drugdje bio, a ona je daleko poput nesmiljenog »

Ptičji pogled

Ptičji pogled, lom svjetlosti u atmosferi, Kristalnacht razuma, prevođenje tišine. Rana uspomena: buduća prva žena moga brata sjedi na prozoru prema dvorištu i nehajno se naginje nad prazninom poput Julije Roberts u „Zgodnoj ženi“ a ja bih najradije s njom tako, nogama po zraku, kao moru, na molu. Starina more »

Autoportret

„Whatever you do, don't be another brick in the Wall.“ Hank Moody Autoportret, mladić ptičje glave. Probivši kljunom ljudsku masku napokon ti je jasno, jasno ti je sve: disao si tek među točkama dnevnog reda. Bezbrojnim točkama, zrncima u proteinskom prahu. Zrno, sada čekaš drugu pticu. Iskljucat će te, progutati »

In space

In space, u bezdan. Tamo nam valja poći. Prema beskraju. Hoćemo li jednom pristati u lučki grad, naše konačno utočište? Je li uopće važan taj spokojni pristanak? Treba li nam cilj? Čovjek-ptica usmjeruje ruku daleko od sunca, njegova ruka naš putokaz. Naše sunce tek je jedno od mnogih blistavih odredišta »

Najviše je voljela Plavi Baršun

David Lynch. Plavi baršun. Najviše je voljela gledati Plavi baršun a ja sam joj usnama dodirivao otežalo čelo pa ležao na njoj istovremeno ležeći u onom danu kada sam ležao u travi, pored druge, starije žene. Pored Nje. Majke. Pored mene majka a majka kaže „Sine, ako prestanem piti, hoćeš »

Prelazak na drugi svijet

Prelazak na drugi svijet, naizgled bezazleno slijevanje tijela u tijelo i mi. Nepregledna mekoća mnoštva nogu i nebrojenog perja, tri ruke te jedno oko, prozor duše. Bježali smo kroz prozore od loših priča, pogrešnih žena, napornih dječaka, planinara u japankama, policijskih postaja i doktora znanosti a prozori bili su visoki, »

Promatranje oblaka

Zadnjih dana riječi, puno previše riječi i još više oblaka. Riječi sada blijede dok ležim, promatram nebo, promatram oblake, promatram tebe i važno mi je tvoje promatranje premda ga ne vidim, slijep sam izvan stihova, još uvijek smatram se Razlikom, još uvijek mijenjam svijet a ne znam promijeniti samoga sebe. »

Otoci, u snu

Otoci, u snu. Putovanja i druge ptice. Pod ptičjim okom grabežljivi otoci zakrilili su sami sebe pa spokojni leže u tvome krilu, u dalekom snoviđenju, udaljenom od tebe kao otočanima postojanje. Polako vraća ti se govor kao nakon dugog puta, vraćaju ti se riječi i crno oko ptice. Ona. U »

Marko Pavlovski

Marko Pavlovski rođen je u Trstu, 1987. godine. Diplomirao na FFZG-u 2012. godine. Poeziju i kratku prozu na hrvatskom, makedonskom, njemačkom i talijanskom jeziku objavljuje u više časopisa: Književna Rijeka, Republika, Akt, Balkan Express, Nova Istra, La Strada, SO Journal, Poezija, Zarez i dr. Zajedno s pjesnikom Frankom Burolom suosnivač »

Dronovi nad Muranom, 5. dio

21 Ponekad držim sunce na dlanu i bude mi lijepo. Šećem tako sa suncem na dlanu po književnim salonima knjižnicama i birtijama gdje pokoji kritičar još šiba mrtvog Cesarića a moje jestivo sunce na dlanu smije se, miriše, gori. 22 Ne poznajem ni svoju polovicu svijeta ali oduvijek me zanimalo »

Dronovi nad Muranom, 4. dio

16 Granica postojanja, granica kao takva. Granica. Nikada nije samo jedna. Što se nalazi na granici između razjapljenih usta plavetnog kita i prostora svih galaksija? U toj ničijoj zemlji možda bog, vjerojatno ništa. 17 Ljepota je izostanak boja, sasvim sigurno ne bi kazao Goethe. Ljepota je, ako pitate dijete, viteški »

Dronovi nad Muranom, 3. dio

11 Kad bi sunce bilo med, bio bih prvi astronaut koji bi se otisnuo u njegove raskošne plamenove sa žlicom, više štruca bijelog kruha -nezdraviji je od crnog, znam ali samo se jednom možeš spustiti na sunce!- i staklenom posudom, da ostane i za poslije. 12 Tragovi u ledu, »