Vlatka Planina

Past Life

Maybe In the past life We were two beads On a string And you have Forgotten me But I have not Forgotten you. Or maybe we were One bead apart And you never saw Me gazing at you, Spending a lifetime Just outside your Reach. But now you are here »

List

Here's a list of things I am not suppose to write about: My heart, my heartache, my thoughts of you, My lust, my longing, my lungs curling into themselves, My loss of air, my loss of sleep, my loss of innocence When I first thought I just might let you »

Ulomak iz romana Povratak vještice

Kad su stražari napokon zaspali, a Geppetto se vratio iz posjeta Gavranu, on i gospođa Vrancany sjednu na panjeve ispred štale. Oboje su bili iscrpljeni. „Da skuham čaj? Mogu smućkati nešto da ti povrati snagu.“„Hvala ti, ali nema potrebe. Većće se ona povratiti sama. Uostalom, radije bih bio s »

Ulomak iz romana Povratak vještice

Vrijeme je prolazilo brzinom svjetlosti. Takav je barem osjećaj imala Gita. Ianu se ponekad činilo da vrijeme stoji - kad bi ležali na plastovima sijena, razgovarali i gledali zvijezde ili nedjeljom poslijepodne pecali u jezercu nedaleko kućice. Mogao bi se zakleti, dok bi gledao sunčani odsjaj, vjetar i kapljice vode »

One more

If I had One more song to write I would tell you: Do not relinquish yourself From my arms, my love, We are not some teenage lovers And this is but a timid autumn Of crumbled amber leaves, Our voyage is not ending, We are as far away from Finish »

Bajka (poglavlje iz knjige Jegulja)

Svaka bajka ima svoju šumu, nijedna nije začeta na čistini. Mislila je o tome Kira zakoračivši na čistinu, ali nije imala izbora. Kako li je sunčano kad se napuste sjene stabala... Ah, još samo korak dva, drveni prag i u kolibi je. Napokon. Sve je bilo spremno za kraj. Uzdahne »

Početak

Ti si početak svega. Odlazim iz tebe Svakog jutra Samo da bih te Pronašla Na izlaznim vratima, Na stepenicama, U koraku kojeg nisam Napravila. Da ti mogu pronaći Kraj Nacrtala bih točku Ili posljednji stih, A ovako svaki put Pišem isto, Prkosno i bez stida, Kao što djeca Uvijek iznova »

Vlatka Planina

Vlatka Planina rođena je 1984. godine u Zagrebu, gdje i danas živi. Diplomirala je engleski jezik i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavila je dvije zbirke poezije na hrvatskom jeziku: A nekad si mi kupovao lizalice (Naklada Bošković, 2010.) i Nemoj se plašiti ovoga neba (Naklada Bošković, 2014. »

Ništa

Ništa ti ne pripada, Ništa nije obećano, Ništa odavde Nećeš Ponijeti sa sobom. Nisi ništa više Doli strujanje rijeke, Bezimeno crno Između zvijezda, Praznina u atomima Koji te nastanjuju. Ništa ovdje nije Tvoje. Na ništa ne možeš Upisati ime. Ti si taj Koji pripada svemu, Na kojeg su urezali Slogovlja, »

Možda da sam

Možda da sam malo starija Ili ti malo mlađi Ili da živimo u istome gradu, Možda da skinem pet kila I pustim kosu I da ti podšišaš tu svoju bradu, Možda da nam je Merkur U istoj kući, ili mjesec Ili Venera, zaboga, barem Venera! Možda da voliš Majonezu uz »

Kišnica u žljebovima

Nisi ti kišnica u žljebovima, Za tebe su slapovi i more I zrikavci u zoru I hladne zvjezdane noći. I kad si ti to volio meko? Ne pravi se lud, Zar ne vidiš da režeš Kao papir jagodicu prsta? I zašto da plačem? Zbog malo krvi? Ta ljubav traži žrtvu, »