Navuci glavu nerasta i napiši životopis
da lakše prežvačeš svoj neuspjeh.
Nije vrijeme za kreativnost,
igru riječi o kućama, gradovima i haustorima.
Pred tobom je cesta, preko lica zastor,
sibilarizacija ljudi i bogova.
Više ne možeš sjesti u požar poslijepodneva,
izvaliti se u krilo dokolice, reći
boli me kurac ja ću da slušam pank
zavaravati se
da misliš svojom a ne njihovom glavom.
Da si mogao biti netko,
u ovim godinama bi već bio u Mongoliji,
Efstratios Dimitriou na Tran Quang Haijevom dvoru.
Nadzirat ću tvoj život i to nazvati slobodom.
Iskonski glas nadzora, glas kao instrument,
glas kao oruđe, glas kao zvuk postanka,
politika života u prvoj vodi.
Kao što se dim taloži na plućima
povijest i memorija čovječanstva.
Prenoćiti početnu zoru, izvući iz sebe najdrevnije,
Životopis.
Leukemija historije, slabi zapisi. Fenomen glasa.
Osjećam se dobro, osjećam se kao albatros lutalica,
škanjac mišar ili kakva mala morska ptica iz porodice zovoja.
Burnica u letu, krila tamna, trbuh bijel.
Ili burnjak, gozba glasnogovornika vikinškog sjevera
i njegove blagonaklonosti prema ljudima.
Mojim nestankom izumrijet će dinosauri.
Prošlo je doba štriguna koji su u nizinama gnijezdili sojenice.
Na papratištima niže stablašice prekrivaju zemljište
i rastu nad njim dok nebo, radionica oblaka, modri samo sebe.
Vjetar će izglačati tajne morskih valova.
Nuklearni jajnici rasprsnuti u Velikom prasku,
bora nera što pokrenula je kretanje i širenje tog djeteta, Svemira.
Istraživanje glasa, golog instrumenta, u početku zavodljivog
potom izvorni ribonukleinski kod praiskona i strahova
koji nagrizali su i oštricom kiseline cijepali
tvrde kože australopiteških lovaca.
Nema tu mjesta za riječi.
U početku bješe Glazba.
Iz moje tinja sve živo.
Violina zraka, bubanj vode.
Izbrazdane čestice u diplofoniji i triplofoniji nastanka:
A E I O U.
Ararat. Erebos. Iblis. Ozon. Uroboros.
Woody Guthrie i ja
pridružujemo se sindikatu berača jabuka u Edenu.
Trebalo je štititi prava radnika
čak i dok ta riječ još nije osvijestila postojanje.
Vuk je vuku čovjek. Vukovi, Mjesečev zbor.
Lavlja rika najdrevnijih pjesama.
Seksaju li se dan i noć ili, ipak, vode ljubav?
Vjeruju li oni u to, u ovo, u ono, u negdje, ab ovo…
Voda je abeceda pisma života, alfabet bitka.
Ontologija nepostojanja, tama u Zemljinom okruženju.
Oko Zemlje, božanska zjenica.
Samoća i Bog. Knjižnica i hram.
Izgnali smo muze iz Museiona, Adama kao iz vulve Edena,
a ostavili zmiju. Kao da smo bog.
Na nebeskoj tipkovnici gromovnik kuc-kuca izvještaj oluje.
Jaz među Babilonima, narodi u jezicima,
raznovrsnost, Biblija kaže, jest kazna.
Raznovrsnost, Biblija zasigurno kaže na drugom mjestu,
jest nagrada. Biblija, zanimljiva sugovornica.
Svete knjige, sveti ljudi, putovanje bez cilja smisao samome sebi.
Sve to i mi. Sveci na pećinama, sveci u posteljama, nage grudi,
krugovi, lotosi, mandale. Magistralni vijenac sudbine.
Poezijo, dobrodošla u ovu pjesmu!
Nije vrijeme za kreativnost, zapamti.
Nije još ni vrijeme za povjerovati pjesnicima.
Piši svoj život, prežvači ga, rasti.
Ionako su to sve samo riječi.
U početku bješe Glazba.
Životopis svega.

Marko Pavlovski